Priroda

Kako oblik tijela ribama omogućuje lakše kretanje u vodi

 Materijali i pribor: veća posuda s vodom i pravokutni karton

 

Tijek pokusa:

  1. Napuni posudu vodom.
  2. Pravokutni karton predstavlja model ribe. Uhvati model za kraću

                            stranicu pravokutnika i okomito ga dužom stranicom uroni u

                            vodu.

  1. Uhvati model za gornju dužu stranicu. Pomiči ga naprijed–nazad.
  2. Pomiči zatim model lijevo–desno.
  3. Ponovi 3. i 4. korak nekoliko puta. Zapiši svoja opažanja.

 

Moja opažanja:

 

Model od kartona pomicala sam u vodi naprijed–nazad, voda je pružala vrlo mali

otpor i model je lagano klizio tj. kretao se kroz vodu. Pomičući model lijevo-desno,

osjetila sam da je voda pružala jači otpor zato što je ploha koja se kreće

kroz vodu veća te je kretanje bilo otežano u odnosu na smjer naprijed–nazad.

  1. Izvadi model iz vode. Pomiči ga naprijed-nazad i lijevo-desno kroz zrak. Zapiši

svoja opažanja.

 

 

 

 

Moja opažanja:

 

Kad sam model u istim smjerovima pomicala kroz zrak, kretanje je bilo lakše

nego u vodi. Tako sam potvrdila ono što sam već naučila: gustoća zraka je manja

od gustoće vode pa zrak pruža manji otpor pri kretanju.

 

  1. Zaključak pokusa:

 

Model lagano klizi kroz vodu kad ga pomičemo naprijed–nazad jer je tanjom stranicom okrenut u smjeru kretanja. Riba također lagano klizi kroz vodu radi svog vretenastog tijela, a peraje ribi pomažu da svlada bočni otpor. Na temelju izvedenog pokusa mogu zaključiti da bočno spljošteno tijelo (vretenasti oblik) ribi omogućuje lakše kretanje u vodi, tj. lakše savladavanje otpora koji pruža voda.

 

 

                                                                                                                      Lara Leko, 5. a

 

Pokus iz radne bilježnice za Prirodu: Kako je lako onečistiti vodu?

1. Ovo su materijali potrebni za rad.

  1. Napravio sam otok od plastelina i stavio sam malo vode. Ovo simulira čisti otok bez otpad.

3. U posudu sam kapnuo nekoliko kapljica ulja. To prikazuje situaciju u kojoj se na površini vode nalazi nafta, motorno ili fosilno ulje.

4. U posudu sam stavio komadiće papira. Ovo prikazuje situaciju kada netko, npr., nesvjesno baci običnu maramicu ili nešto drugo što je papirnato u vodu ili prirodu i time zagadi okoliš.

 

  1. U posudu sam zatim ubacio stiropor. Voda je puna sitnih stvari.

6. U posudu sam ubacio plastiku. Voda i drveće su prljavi te se na otoku nalazi plastika.

7. U posudu sam stavio tekući deterdžent za pranje posuđa. Voda se polako pjeni.

8. Ovo je otok nakon kiše. Kiša je isprala drveće i kopno, ali je sva prljavština otišla u vodu te je voda još prljavija.

9. Stavio sam vodu iz jezera u čašu. Voda je zelena jer sam otok napravio od zelenog plastelina pa je otok otpustio zelena čestice i voda je to upila. Na vrhu se nalazi deterdžent, a ispod njega ulje.

  1.  Na slici se vidi otpad iz otoka. Radi se o velikoj količini otpada.

  1.  Ovo je otok nakon što sam ga počistio. Otok je i dalje malo prljav te se vidi da je pretrpio štetu. Otok više nije onakav kakav je bio na početku. S njega je nestao živi svijet i više nije zelene boje.

 

Zaključak:

Našom neodgovornošću voda se za tren može zagaditi. Nesvjesno bacanje otpadaka u vode i prirodu još više zagađuje prirodu. Kiša pomaže u pranju drveća, ali sva ta prljava kiša odlazi u rijeke, mora i jezera tako da je voda još prljavija. Motorna i fosilna ulja jako onečišćuju vode tako da se više trebaju koristiti drugi oblici energije, npr. električna energija. Čak i nakon što se priroda očisti, na njoj se mogu vidjeti „ožiljci“, tj. vidljivi nedostatci u prirodi. Zagađenjem oduzimamo brojnim životinjama domove, uništavamo okoliš te na kraju zagađujemo i sami sebe.

                                                                                                                        Lovro Šimundža, 5. a

 

Terenska nastava-Andautonija (Ščitarjevo), Ključić Brdo

JELENI

Kada smo im se približili oni su se udaljili jer nas se boje. Jeleni su kraljevi hrvatskih šuma no isto tako i uništavaju drveće jer se očešaju o koru drveta. Staništa su im Slavonija, Baranja, hrvatske šume i Gorski kotar. Ženka se zove košuta, mužjak jelen, a mlado tele. Mužjacima u proljeće otpadaju rogovi kako ne bi ozlijedili mlade. Košuta nikada ne ostavlja mlade osim ako želi odvući neprijatelja, a neprijatelji su im vuk i medvjed. Jeleni su biljojedi što znači da jedu: jabuke, kukuruz, bilje, koru drveta… Mogu živjeti 10 godina.

Fotografija: Jeleni

Fotografirao/la: Vita Pavlović

DIVLJE SVINJE

Imaju grozan miris, ruju po zemlji i gotovo nas ne primjećuju. Divlje svinje su najrasprostranjenija divljač u Hrvatskoj. Ženka se zove krmača, mužjak vepar, a mlado nazime. Krmača i vepar mogu imati više mladih. Divlje svinje imaju sjekače (donje kljove) i brusače (gornje kljove). Divlje svinje su svejedi što znači da jedu meso, bilje, gliste, ličinke… Isto tako imaju jako dobro razvijeno osjetilo njuha. Mogu nanjušiti hranu na 1 km udaljenosti i 0.5 m ispod zemlje. Divlje svinje su jedine životinje koje se ne boje medvjeda. Isto tako mogu trčati 30 km/h. Mogu živjeti do 5 godina.

Fotografija: Divlje svinje

Fotografirao/la: Jana Šimundža

 

KONJI

Ne boje nas se te su nam se približili. Ženka se zove kobila, mužjak konj, a mlado ždrijebe. Konji su biljojedi što znači da jedu travu, lišće, bilje… Mogu izdržati duže vrijeme bez vode. Konji mogu narasti do 2 m, a rep im može biti dugačak oko 60 cm. Neprijatelji su im vuk, hijena i velike mačke. Prosječni životni vijek konja je 20-30 godina. Zanimljivo je da konji spavaju stojećki.

 

Fotografija: Konji

Fotografirao/la: Jana Šimundža

 

 

 

Priredila: Jana Šimundža, 5.b

Mentorica: Tanja Petrač, prof.

 

 

 

PREZENTACIJA - Andautonija - terenska nastava, Domagoj , K., 5. c

Posjet prirodoslovno-matematičkom fakultetu

Dana 10. V. 2016. godine mi učenici petih i sedmih razreda Osnovne škole Josipa  Jurja Strossmayera posjetili smo Prirodoslovno-matematički fakultet. Posjetili smo fakultet u okviru projekta EkoRaMa, a naša tema je bila Život u kapljici vode. Naime, vjerovali ili ne, u maloj kapljici vode iz Botaničkog vrta krije se mnoštvo zanimljivih stvari. Nakon što su nas lijepo ugostili na fakultetu odveli su nas u jednu prostoriju gdje smo saznali mnogo toga o mjernim instrumentima i uzorkovanju vode u jezercu u Botaničkom vrtu. Imali smo priliku vidjeti secchi disk, sonde, daljinomjer, dubinomjer, terenski mikroskop i kofer za mjerenje fizikalno-kemijskih parametara. Isto tako vidjeli smo boce u kojima se sakuplja voda ili mulj. Saznali smo da je pri označavanju potrebno na bočicu zapisati bitne podatke. Na izlasku iz prostorije dobili smo letak i simbolični privjesak. No odmah nakon toga pošli smo u drugu prostoriju gdje nas je dočekalo mnogo mikroskopa. Tamo smo saznali ponešto o algama. Saznali smo da su alge mali organizmi koji žive u slatkim vodama i morima. Alge proizvode kisik te su vrlo korisne, no u fazi kada puno algi cvjeta mogu postati opasne. Zatim je došao red na mikroskopiranje. Pri mikroskopiranju smo se držali svih pravila. Nakon što smo namjestili izvor svjetlosti, postavili mikroskopski preparat na stolić, spustili objektiv malog povećanja, podigli tubus i izoštrili sliku mogli smo se diviti čudnovatim algama. Nakon što smo se nadivili izašli smo iz prostorije i počastili smo se sokom i kiflicama. Ovo je bilo prekrasno iskustvo i svakako bi smo ovo htjeli ponoviti. Dana 17. V. 2016. godine posjetili smo Botanički vrt kako bi sve što smo naučili na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu primijenili na jezercu. Prvo smo sa secchi diskom izmjerili čistoću i vidljivost u jezercu. Secchi disk mogli smo vidjeti sve do dubine od 1.5 metara dubine. Zatim smo izmjerili PH. On je iznosio 8.44 što znači da je voda lužnata. Nakon toga smo gledali alge pod terenskim mikroskopom koje su nas ponovno zadivile. Na kraju smo termometrom izmjerili temperaturu jezerca koja je iznosila 20.3 celzijeva stupnja. Neki su se našalili da je temperatura jezerca ugodna za kupanje. Na kraju smo otišli svojim kućama proširenog znanja i bogatiji za još jedno novo iskustvo.

 

  Jana Šimundža,  5.b

KAKO NASTAJU PLIJESNI?

Stavio sam u staklenke komade jabuka i kruha, te dodao određene dodatke, sol, ocat, deterdžent za pranje suđe i vodu.  Neke sam stavio na izvor svjetlosti, a neke u mrak.

Vidjet ćemo koji su uvjeti pogodni za razvoj plijesni.

PRIPREMA POKUSA

 

Pripremljene limenke s natpisima dodataka

 

 

Nakon dva tjedna:

 

Svjetlost, voda

 

Svjetlost, bez dodataka

 

Svjetlost, sol

 

Svjetlost, ocat

 

Tamno, bez dodataka

 

 Tamno, voda

 

 

ZAPAŽANJA

Nakon dva tjedna u pojedinim su se staklenkama gdje su bili kruh i jabuke pojavile plijesni, osobito u onima koje su bile pokraj prozora gdje je dopirala sunčeva svjetlost i grijala ih. U staklenkama u kojima su bili kruh i jabuke i koje su bile u smočnici u hladnoći i mraku bilo je manje plijesni

Vidjeli smo da plijesan može biti bijele i zelene boje.

U staklenkama u kojima su bili kruh i sol s dodatkom octa i soli uopće se nisu pojavile plijesni. Ocat i sol su prirodne tvari koje konzerviraju hranu te nisu bili pogodni za stvaranje plijesni.

 

ZAKLJUČAK

Pošto je plijesan  živo biće ne može rasti u jako  hladnom prostoru, a ako je manje hladno onda sporije raste. Za rast plijesni osim topline potrebni su mu kisik, voda ili vlaga. Plijesan se može pojaviti u različitim bojama.

Mikroskopska snimka plijesni

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Dominic Markovina, 5. b