Doživljavate li prikaz onakav kakav u prirodi jest ili analizirate i grupirate pojedine sastavnice?
Neki će odgovoriti potvrdno na prvo pitanje, dok će neki biti skloniji drugom odgovoru.
To znači da više koristite različite polutke (hemisfere) mozga.
Navedene slike sa rastavljenim sastavnicama preporuke su za vježbanje lijeve polutke mozga.
Svaka polutka zadužena je za različita područja!
U našem sustavu obrazovanja se od najranije dobi potiče lijeva strana mozga, a desna se strana nažalost, izolira.
Npr. da biste napredovali morate uspješno položiti niz ispita od škole do fakulteta. Što je potrebno da biste položili takav ispit?
Potrebno je lijevu stranu mozga nakrcati pojmovima koji joj pripadaju, držati sve to u lijevoj strani mozga i kad izađete na test iskrcati sve to na papir. Ako ste u tome vješti, položit ćete test sa dobrom ocjenom, što znači da možete krenuti dalje, recimo na fakultet, a kad tamo položite sve ispite, dobit ćete diplomu s kojom možete krenuti dalje, bilo to državna služba ili politika, mediji, znanost, medicina ili nešto drugo.
Nažalost, živimo u društvu u kojem gotovo isključivo preovladava lijeva strana mozga , a svijet ne bi mogao postojati bez bezbroj pravila i struktura. S obzirom da ta strana mozga samo to razumije i ne razumije desnu stranu mozga koja život vidi drukčije.
Iako su dijelom te dvije polutke povezane tzv. žuljevitim tijelom, pa je dio informacija iz jedne polutke dostupan i drugoj polutki, ipak kod 95 % ljudi je dominantnija lijeva polutka.
Što mislite, za razvijanje koje polutke “navijam”? Zašto? Kako bi nam izgledao život bez njene funkcije?
Dragi učenici,
pogledajte video u prilogu.
https://www.youtube.com/watch?v=KyiGh5Kfcik
Zanima me vaše mišljenje.
Što mislite o glazbalima od povrća?
Je li vam to “fora”?
Je li to samo eksperiment?
Čemu raditi glazbala od povrća?
Koja je njihova vrijednost?
Može li se tako stvarati i prenijeti glazba?
Biste li se sami okušali u izradi povrtnih glazbala?
Podijelite svoja mišljenja na satima glazbene kulture.
Objavljujem najpopularnije, najslušanije božićne pjesme pojedinih razreda. Glasovanje je bilo vrlo uzbudljivo, neki se nisu slagali s izborom, drugi su bili pomirljivi, no većina glasova pobjeđuje.
U najpopularnije pjesme izabrane su:
Dragi učenici,
predlažem da u mjesecu prosincu, u vrijeme adventa svaki razred napravi top listu najradije slušanih i pjevanih božićnih pjesama. U izbor dolaze sve vama drage pjesme – tradicijske, popularne, domaće, strane … Napravite popis 10 top pjesama koje volite pjevati ili slušati, koje su u blagdansko vrijeme omiljene u vašoj obitelji, među prijateljima.
Rado bih da me iznenadite nekom, meni nepoznatom pjesmom, koju bismo mogli pjevati na satima glazbene kulture.
Zadnji sat u ovom polugodištu objavit ću vaše top liste.
Baš me zanima vaš odabir!
“Možda su matematika i glazba jedno te isto… samo što se jedno vidi, a drugo čuje… Glazbu ne možeš vidjeti, matematiku ne možeš čuti.”
Abdulah Sidran
Od starih Grka potječe saznanje o povezanosti glazbe s matematikom. Ta se činjenica potvrdila kroz povijest u mnogim glazbenicima koji su bili odlični matematičari. Među njima su svakako Mozart i Bach. Analiza nekih Bachovih djela (primjerice Kunst der Fuge) pokazuje neobične igre s brojkama i čudesne simetrije koje se mogu matematički izraziti.
No, osim glazbenika matematičara postoje i obrnuti slučajevi: matematičari – glazbenici.
Najbolji takav primjer je Albert Einstein.
Einstein se smatra jednim od najpametnijih ljudi koji su ikad živjeli. Malo je poznata činjenica da je kao dječak u školi bio vrlo slab. Njegovi učitelji u osnovnoj školi savjetovali su njegovim roditeljima da ga ispišu iz škole, jer je preglup za učenje i jer je uzaludno rasipati vrijeme i trud u njegovo obrazovanje. Škola je roditeljima predložila da mu što prije nađu neki jednostavan manualni posao. Njegova majka nije mislila da je Albert glup. Umjesto da poslušaju savjet škole, roditelji su Albertu kupili violinu i on ju je dobro naučio svirati. Glazba je bila ključ koji je pomogao Einsteinu da postane jedan od najpametnijih ljudi koji su ikad živjeli. Sam Einstein je za sebe rekao da je razlog što je postao znanstvenik bilo to što je svirao violinu. Najviše je volio Mozartovu i Bachovu glazbu (!). Jedan njegov prijatelj rekao je da je improviziranje na violini često pomagalo Einsteinu doći do rješenja teških jednadžbi.
Einstein je veoma volio svirati na violini. Kao student mrzio je krutost školskog sustava, podvrgavanje disciplini, nemaštoviti školski duh i postojeće metode učenja. Često je izostajao s predavanja i koristio to vrijeme učeći fiziku na svoj način te svirajući violinu. Kasnije, kao profesor, znao bi iznenaditi i oduševiti svoje studente dajući umjesto predavanja – koncert na violini uz objašnjenje: Vjerojatno će biti ugodnije i razumljivije ako umjesto da govorim, zasviram na violini.
Jurjevo, blagdan sv. Jurja 23. IV., u hrvatskoj pučkoj tradiciji često shvaćen kao prvi dan proljeća, odnosno kao početak gospodarske godine. Na taj su se dan, posebice u sjevernim hrvatskim krajevima, unajmljivali, otpuštali i mijenjali sluge i pastiri. Imalo je i obilježja stočnoga blagdana: stoka se na Jurjevo svečano izvodila na pašu, često prvi put u godini, te kitila vijencima od proljetnoga cvijeća i drugoga bilja. Vjerovalo se da će ju ti vijenci cijelu godinu štititi od bolesti i drugog zla (vještica i sl.), a na povratku su se bacali na krov staje. Na Jurjevo su se priređivale utrke i vodili konji pred crkvu na blagoslov. Po zapadnoj su se Hrvatskoj dan uoči Jurjeva ili na samo Jurjevo palili jurjevski krjesovi. Uz njih bi se okupljala uglavnom mladež, ali i ostali stanovnici sela, oko krijesa bi plesali i pjevali pjesme karakteristična sadržaja. Vjerovalo se da jurjevski krijes (kao i ostale godišnje vatre) ima magičnu moć zaštite od bolesti i drugoga zla pa bi okupljeni krijes preskakivali, stoka se sljedeći dan protjerivala preko zgarišta, a ugarci i pepeo od krijesa zaticali u njive i vrtove (zaštita i poticanje rodnosti). Od običaja na Jurjevo posebno se ističu jurjevski ophodi. Prostorno su ograničeni na sjeverozapad Hrvatske (uglavnom kajkavsko područje), a protežu se i u sjeveroistočnu Sloveniju. Postoje mnoge razlike od kraja do kraja s obzirom na broj, spol i dob ophodnika, njihove nazive, opremu, vrijeme ophoda i sl. Ophodnici su (jurjaši, đurđari, jurjevčani, jurjaki i sl.) – najčešće mladići, rjeđe djevojke, a u novije doba sve češće mlađi dječaci i djevojčice – obilazili seoske kuće uoči Jurjeva ili na samo Jurjevo, otpjevali bi jurjašku pjesmu, dobivali dar (jaja, slanina, vino, novac), zahvaljivali na njemu ili kudili ukućane ako ih ovi nisu saslušali i darivali. Nosili su prolistale grančice i svakoj su kući ostavljali barem jednu, jer se vjerovalo da one imaju zaštitnu i plodonosnu moć. Većinom je među njima bio i poseban sudionik, zeleni Juraj (zeleni Jura, zeleni Đuro i sl.), skriven ispod koša od prolistalih grančica ili na koji drugi način njima okićen. Zeleni Juraj nije pjevao niti išta govorio, samo bi u određenim trenutcima poskakivao ili zaplesao.
Dragi učenici,
i ove školske godine predstavljam vam jedan neobičan i gotovo zaboravljen instrument. Zove se GLASHARMONIKA. Izumio ga je Benjamin Franklin 1761. godine. Sastoji se od nekoliko staklenih posuda (Glas=staklo) umetnutih jedna u drugu, nanizanih na horizontalnu os koja se okreće pomoću pedale. Svirač vlažnim prstima dodiruje staklenu površinu posuda.
Tijekom 18. stoljeća bilo je vrsnih svirača tog neobičnog instrumenta. Nekoliko poznatih skladatelja pisalo je skladbe za glasharmoniku, između ostalih i W.A. Mozart. Tijekom 19. stoljeća pada u zaborav da bi je opet zbog posebnosti zvuka koristili skladatelji 20. stoljeća , naročito u scenskoj i filmskoj glazbi.
Do idućeg predstavljanja neobičnih glazbala, poslušajte Adagio W.A. Mozarta ili sami istražite glazbene primjere izvođene na glasharmonici.
Izumitelj glasharmonike Benjamin Franklin
U noći s Badnjaka na Božić 1818. godine, prvi je put izvedena danas najpoznatija božićna pjesma “Tiha noć” (“Stille Nacht” u njemačkom originalu). Dogodilo se to u crkvi sv. Nikole u austrijskom gradiću Oberndorfu, 17 kilometara sjeverno od Mozartovog rodnog grada – Salzburga.
Riječi pjesme “Tiha noć” napisao je mladi svećenik Joseph Mohr, a uglazbio ju je ravnatelj lokalne škole Franz Xaver Gruber. Tekst pjesme nastao je dvije godine prije prve cjelovite glazbene izvedbe, točnije, 1816. godine. Na Badnjak 1818. godine, u crkvi sv. Nikole u već spomenutom alpskome selu Oberndorf, legenda kaže da su orgulje bile izvan upotrebe, pa je Gruber, imajući to na umu, skladao glazbu, vrlo jednostavne melodijske linije i pratnje namijenjene gitari, umjesto pokvarenih orgulja. Gruber je užurbano pisao glazbu i dovršio je tik prije Polnoćke. Zanimljivo je da je originalni tempo bio brz i živahan poput plesne glazbe, dok se danas ta pjesma izvodi obično u laganom tempu. “Tiha noć” je doživjela mnoge verzije i mnoge izvedbe od svoje praizvedbe 1818. godine te je prevedena u više od 300 verzija diljem svijeta, na više od 130 jezika.
Znate li hrvatski prepjev ovog 200 godina starog božićnog napjeva? Je li vam poznat naslov pjesme na nekom drugom jeziku? Zamolite učitelje da na satu pjesmu otpjevate na stranom jeziku koji učite.
Europski parlament i Vijeće donijeli su 17. svibnja 2017. godine Odluku o Europskoj godini kulturne baštine 2018.
Teremin (ili Tereminvox, Tereminovox, Termenvox, Aetherofon) jedan je od najranijih elektronskih instrumenata.
Izumio ga je Lav Sergejevič Termen (Leon Theremin) 1919. godine.
Posebnost teremina je u tome da je glazbeni instrument koji se svira bez doticanja.
Teremin se sastoji od dva radijska oscilatora i dvije antene. Spojen na zvučnik, šalje električne signale koji proizvode vrlo nadrealne, “izvanzemaljske” zvukove te je stoga često rabljen za soundtrack-ove horor i SF filmova.
Teremin se svira tako da glazbenik pomiče svoje ruke oko dviju antena te na taj način regulira glasnoću i visinu tona. Za to je potrebna posebna vještina i puno vježbe pa su rijetki uistinu dobri tereminaši.
Zvuk nastaje pomicanjem ruku oko antena u kojima se nalazi električni naboj, a samo tijelo svirača djeluje kao uzemljenje. Na taj način udaljenost ruku od antena kreira tonove i diktira glasnoću i tempo istih.
Najpoznatije uporabe teremina su u pjesmi “Good vibrations” grupe The Beach Boys, “Oxygenu” Jean Michael Jarrea i brojnoj filmskoj glazbi.
Znate li neke primjere?
Teremin se i danas može nabaviti putem internetske prodaje. U Japanu postoji u različitim oblicima, pa se čak održavaju koncerti s nekoliko stotina izvođača na tereminu. Proguglajte.
Poslušajte glazbu E. Morricone-a iz filma ” Bilo jednom na Divljem zapadu”.
Krsto Hegedušić- Poklade
P. S. Za domaću zadaću trebate “smazati” barem jednu pokladnicu !
Poklade su i ludi su dani,
pa mi mama u kolo ne brani!
Poklade su, milo janje moje,
barem da su, u godini troje…
Svaka pjesma u udžbeniku ima iznad crtovlja napisana slova u kružiću koja označavaju skraćenice akorada za harmonijsku pratnju.
Za one koji imaju želju zapjevati i svirati pratnju na gitari pokazujem nekoliko najosnovnijih hvatova na gitari.
Pri sviranju prsti se označavaju počevši od kažiprsta.
Dragi učenici, evo nešto novo za mjesec studeni.
Sa satova glazbene kulture…
Od 5. – 7. razreda se u nastavi glazbene kulture obrađuje folklor regija Hrvatske. Naučili smo da folklor obuhvaća baštinu u koju se ubrajaju pjesme, plesovi, nošnje, instrumenti, književnost, običaji……
Pojedini učenici pokazali su veliku duhovitost u razumijevanju gradiva, pa navodim neke njihove odgovore.
U Međimurju se pleše ličko kolo.
Glavne tambure su trač i marica.
Pjesma „O more duboko“ je iz Slavonije.
Za Međimurje je tipičan mađarski gulaš.
Najčešći ples iz okolice Zagreba je Drniš.
Čuli smo orkestar tambura samica.
Tipično pjevanje u Slavoniji je u dalmatinskim klapama.
Tu se javlja pentagonska ljestvica.
Ples se zove Jakov sije repu.
Nijemo kolo je bez muzike i plesa.
Tradicijska nošnja koja predstavlja Zagreb zove se traper.
Na sajmovima bi mladići, kao znak ljubavi, djevojkama darivali šunku.
Nadam se da su vas nasmijali. Točne odgovore znate, zar ne?
